nedjelja, 30. prosinca 2012.

cause i was just a fool, a fool for you...



because of you.

Anything I tried to do that I'd forgotten, at least for the moment. I remember the summer every day, I think back to our every moment. ''From the first sight, from the first touch, everything changed." You know, I miss you. I miss you more than anyone in this world. I'd give anything to be like before, to be happy. I tried everything to get you back, but sometimes even that 'all' is not enough. What can I say, what to do, to be like before? I cry every day because of you, I cut it, I even started smoking because it reminds me of you. You're the reason I live, breathe. Every time I think of someone else, and I started to like him..I think of you, and I can't love someone else, then I stop.

You were a gift from God, you could always make me lift up to heaven and bring it down to the bottom. A mark on the skin that I loved a young, his lips of ice on me the embers. Everything was like a dream, he is beautiful, and I young. And the dream is not alive. Everything reminds me of us, his eyes, and he lives in me. Wake me up from a dream, just give me a lie, that he revive me, kiss me in the end, as then, I have to survive.



petak, 28. prosinca 2012.

you never miss a good thing until it's gone †

eto, prosao je jos jedan dan bez tebe. ti si negdje sretan sa drugom, a ja? jesi li se ikada zapitao kako je meni gledati vas zagrljene dok se setate? jesi li ikada razmisljao kako se ja osjecam? kako se osjecam nakon toga sto si mi punio glavu sa rijecima da me nikada neces ostavit, da me volis najvise - a sada se setas i ljubis s njom? hvala ti najdrazi, bit cu ja u redu. ne zbog tebe, nego zbog sebe. krenut cu ja dalje, ali ce me svaki dan prisjecat na ono sto smo imali. pa, hvala ti za sve..... 


srijeda, 26. prosinca 2012.

i want it all back

u zadnje vrijeme se ponasam kao neka glupaca prema svima koji to ne zasluzuju, ni najmanje. a jos cudnije od toga je sta to radim bez razloga. odjebala sam gotovo sve koji su mi znacili u zivotu, sve sam unistila. sve. jucer izgubila 'najbolju frendicu', prije tjedan dana njega. izgubila sam osobu za koju sam zivjela, zbog koje sam isla dalje i nisam se predala. koju sam voljela, i jos uvijek volim, vise od svog vlastitog zivota. ne izmjerno. volim ga toliko jako da se to rijecima ne moze opisat. ne postoji broj za to. zasto uvijek ja moram izgubit sve sta mi znaci u zivotu? zasto se uvijek gubi ono sto je najdraze? ON me nije trazio da se promjenim, a promjenio me. znao je kroz sta prolazim, i tjesio me kada je god mogao, uvijek je sve ostavljao samo kako bi meni pomogao i utjesio me. pazljivo je birao svaku rijec. i svaka ta njegova rijec, tjerala me da se promjenim. i zbog NJEGA sam ja to sto jesam. osoba puna razumijevanja, postenja, ljubavi blabla. ali, uz sve to, osoba sam sa lakim karakterom i s puno patnje i bola. dok je on bio tu, sve je bilo savrseno, da savrseno je bilo, nije bilo nijedne suze na mom licu, nijedne tuzne misli. a sada? sada bez njega je to moja svakodnevnica. svaki dan samo suze i bol. i nista vise. 20.07. datum koji cu pamtit do kraja svog zivota, dan kada sam upoznala NJEGA. svoju jedinu i najvecu ljubav. prosli smo kroz puno toga, i bilo je svada, prepirki ali i dalje, i nakon svega, nakon svih rijeci 'volim te' sta se dogodi? ostanes sam, sam i bez ikoga. i bez tih rijeci. rijeci koje ti mogu donjet svu srecu svijeta i rijeci koje bole ne izmjerno, previse. jedini razlog zasto ja postojim je ON. osoba koja me moze dignut do neba, i spustit do dna. osoba koja mi je bila sve dok nisam imala nista. a sad ni njega nemam. jedva sam cekala da dode nova, i da napokon budemo zajedno duze nego ikad, al jebiga... stvari su se okrenule. zelim natrag nasa druzenja, nas trg, artios, pricanje na telefon do 3 sata ujutro. a najvise od svega toga, zelim natrag NJEGA. :-(